U Poliklinici Borzan rabimo izdisajni test vodika za ispitivanje različitih gastrointestinalnih smetnji poput intolerancije na laktozu ili sindroma bakterijskog prerastanja tankog crijeva (SIBO). Izdisajni test vodika je neinvazivni test tijekom kojeg se mjeri koncentracija vodika u izdahnutom zraku. Test se rabi za ispitivanje neadekvatne probave određenih vrsta šećera od kojih se najčešće ispituje neadekvatna probava laktoze, ali se može ispitivati i neadekvatna probava fruktoze, sukroze i sorbitola. Neadekvatna probava tih šećera može dovesti do probavnih smetnji poput bolova u abdomenu, nadutosti, proljevastih stolica nakon unosa namirnica koje ih sadrže. Osim ispitivanja intolerancije na šećere, ovaj se test može koristiti i za dokazivanje sindroma bakterijskog prerastanja tankog crijeva (SIBO). SIBO može uzrokovati simptome poput nadutosti, abdominalnih bolova, grčeva, pojačanog stvaranja vjetrova, proljevastih stolica ili zatvora.
Test se temelji na tome da, ukoliko se šećer koji se ispituje ne probavi adekvatno tijekom prolaska kroz tanko crijevo npr. zbog nedostatka enzima za njegovu razgradnju, pri dolasku u debelo crijevo aktivnošću crijevnih bakterija dolazi do pojačanog stvaranja vodika. Vodik se potom apsorbira u krvotok putem kojeg dolazi u pluća, a potom se izdiše u izdahnutom zraku. Uz pomoć posebnog uređaja tada možemo detektirati povišenu koncentraciju vodika u izdahnutom zraku.
Test traje do 3 sata, ovisno o šećeru na koji se ispituje intolerancija. Provodi se najbolje ujutro kada je pacijent natašte tijekom barem 12 sati (bez uzimanja hrane i vode). Test se provodi upuhivanjem izdahnutog zraka u poseban aparat koji mjeri koncentraciju vodika u njemu. Prvo mjerenje se provodi pri dolasku pacijenta u polikliniku, a potom se mjerenja ponavljaju svakih 20-30 minuta nakon konzumacije šećera za koji se ispituje intolerancija. Uz mjerenje vodika u izdahnutom zraku, bilježe se i eventualni simptomi koji se mogu javiti nakon konzumacije ispitivanog šećera. Ukoliko dođe do porasta koncentracije vodika u izdahnutom zraku uz pojavu simptoma nakon konzumacije ispitivanog šećera, s velikom se sigurnošću može postaviti dijagnoza intolerancije na ispitivani šećer. Ukoliko postoji sumnja na intoleranciju više šećera, svaki se test mora provoditi na zasebni dan.
Tijekom testiranja mogu se javiti neželjeni simptomi zbog kojih se testiranje i provodi u smislu nadutosti, bolova u abdomenu, vjetrova kao posljedica konzumiranja šećera na koji se intolerancija ispituje. Test može biti lažno negativan ukoliko se niste pridržavali ranije navedenih uputa prije samog testa. Također, u nekih osoba bakterije u debelom crijevu umjesto vodika proizvode uglavnom metan (15 do 30 %), te u takvih osoba ako i postoji intolerancija ispitivanog šećera, ona neće dovesti do povišene koncentracije vodika u izdahnutom zraku.
UPUTE
Za test su potrebne pripremne radnje kako bi se izbjegli lažno pozitivni ili negativni nalazi.
Mjesec dana prije testiranja nemojte uzimati:
- antibiotike
- probiotike
Tjedan dana prije testiranja prekinite konzumiranje:
- laksativa
- prokinetika (npr. Reglan)
- suplemenata koje sadrže vlakna (npr. psilijum vlakna)
Dan prije testiranja:
- nemojte jesti hranu koja sadrži puno vlakana, umjetnih sladila
- treba jesti lako probavljiva hranu (npr. bijela riža, bijelo pileće meso, riba)
Nekoliko sati prije testiranja:
- izbjegavati vježbanje
- izbjegavati pušenje